Naši maturanti XXVII. generacije nedavno su se vratili s maturalnog putovanja u Grčku i Republiku Sjevernu Makedoniju. Na put su se otisnula 42 učenika u pratnji razrednika, prof. Filipa Celenta i Katarine Breščić Šegota, te profesora Daniela Bogešića i Milice Maligec. Gdje su sve bili, što su posjetili, kako su provodili dane, saznajte iz prve ruke i pera samih maturanata u daljnjem tekstu.

Grčka

Naše izazovno i nezaboravno putovanje započelo je 14. rujna u ranim jutarnjim satima. Iako još uvijek veoma pospani, naše uzbuđenje osjećalo se u zraku. Čim je autobus došao (koji smo čekali kao ozeblo sunce) i čim smo se smjestili na naša sjedala, putovanje je moglo započeti! Prvo smo se vozili mirnim cestama do Venecije gdje smo se ukrcali na grčki brod te krenuli na predivnu i mirnu plovidbu Mediteranom koja je trajala gotovo puna dva dana.
Prvo smo plovili Jadranom, zatim prošli kroz Otranska vrata i nastavili Jonskim morem do Patrasa - naše destinacije. Došli smo u kasnim večernjim satima, stoga smo se autobusom uputili direktno do našeg hotela gdje smo prenoćili.

Sljedećeg jutra smo se podijelili u dvije grupe; jedna se grupa otišla osvježiti u moru, a druga je za to vrijeme bila u opuštajućem razgledu grada Patrasa. Potom smo se uputili u Epidaurus: spektakularno svetište boga Asklepija sve nas je ostavilo oduševljenim, a još nasse više dojmila Mikena i živopisna Lavlja vrata. Nedaleko od Mikene stali smo u obližnji restoran na ručak, a potom ugodnom vožnjom do Atene, odnosno do hotela u kojemu ćemo odsjesti. U večernjem smo se izlasku doista lijepo proveli, dobro društvo i dobra atmosfera. Noć je bila mirna, a s lijepim jutrom, novi je dan bio pred nama. Nakon doručka smo krenuli u razgled grada u pratnji lokalne vodičkinje (ili vodičke ;)), a najviše smo se zadržali na Parthenonu na Akropoli gdje smo, unatoč ogromnoj gužvi, uspjeli doživjeti čari toga divnog svjetskog fenomena. Čak smo sreli i učenike zagrebačke Humanističke gimnazije što nas je posebno iznenadilo i razveselilo, doista smo osjetili na svojoj koži poznatu uzrečicu "da je svijet maleno mjesto". Nakon Akropole smo pametn iskoristili slobodno vrijeme na ručak, šetnju i šopingiranje (čak smo i uživo čuli izvedbu pjesme "Đurđevdan" u samom centru grada), a nakon toga smo otišli u Nacionalni muzej koji je ostavio upečatljiv dojam na nas. Večer smo proveli u Plaki, najstarijem dijelu grada, u restoranu gdje se obazrivo njeguje grčka tradicija: ples, glazba, narodna nošnja i hrana. Nakon lijepog provoda ispunjenog smijehom i dobrom zabavom, ostali smo još malo u gradu, a potom se svi složno vratili u hotel. Ujutro smo se odjavili iz hotela i napustili, barem na ovom putovanju, Atenu. Krenuli smo prema Delfima gdje smo prošetali Apolonovim hramom i svjedočili lijepom i mirnom krajoliku, a potom svratili u obližnji muzej. Nakon razgledavanja, počastili smo se ručkom te krenuli prema Kalambaki. Čim smo došli, požurili smo na organiziranu večeru u jedan od kalambaških restorana, a nakon okrepe - u hotel. Naravno, uslijedio je kratki noćni izlazak u grad.

Naš zadnji dan boravka u Grčkoj obogatili smo još jednom lokacijom koja nas je sve kupila. Uistinu, svatko je bio fasciniran Meteorima - nizom od šest pravoslavnih manastira povezanih u kompleks koji je čak uvršten i na UNESCO-ov popis Zaštićene svjetske baštine. Zbog predivnog pogleda koji se ne viđa svakodnevno, nema onoga tko se nije slikao na Meteorima! Oni su bili naša zadnja stanica prije polaska prema Sjevernoj Makedoniji...

Dominik Mešić, 4.a

Sjeverna Makedonija

U Republiku Sjevernu Makedoniju stigli smo u popodnevnim satima 19.9. U hotelu Belvederu Ohridu večerali smo hranu začinjenu na balkanski način (napokon) te nekolicina nas jekrenula u grad. U potrazi za internetnom, obišli smo sve ohridske kafiće i ostatak naše večeriproveli smo u veselom društvu ljubaznih makedonskih konobara. Sljedeće smo jutro imali na rasporedu obilazak Ohrida uz simpatičnu ‘vodičku’ (kako bi naš Sanjin rekao).  Vidjeli smo unutrašnjost crkve Bogorodice Perivplete i naučili detaljnije o Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Posjetili smo također najpoznatiji photo-point Ohrida crkvu Svetog Jovana Kanea s predivnim pogledom na Ohridsko jezero. Nakon obilaska iskoristili smo naše slobodno vrijeme lutajući ulicama grada i kupujući suvenire po povoljnim cijenama. Povratkom u hotel, večerali smo te se nekolicina ponovno uputila u grad u malo ‘opušteniji’izlazak. U hotel smo stigli svi živi i zdravi (neki više neki manje) te pripremili naše kofere za rani polazak. Nekome rani polazak nije baš pasao s obzirom na jučerašnji izlazak, no svi smo bili na broju kada su nas profesori brojali u autobusu. Sve u svemu Ohrid je ocijenjen s vrlo dobrim 4.  Put kući je bio miran, nakon 7 neprospavanih noći, nismo se budili do granice sa Srbijom. Ostatak puta smo proveli pjevajući, spavajući te smo stigli u Pazin u 5 ujutro i pripremili za školu (šalimo se).

Mia Pavlović, 4.b

Dva su tjedna bila vrlo dinamična za sve ljubitelje klasične i moderne glazbe u našem malom gradu. Nakon kratka i topla ljeta, na prvi dan nove nastavne godine 5. rujna Južnočeška filharmonija nastupila je u pazinskom Spomen domu donoseći moderan i romantičarski duh. Brojne je građane u Pazinu, pa tako i nas, zanimalo što će se sve događati tijekom odlično najavljena koncerta. Filharmonija je uspjela ono najbitnije – odvojiti publiku od problema i opustiti ljude koji su uživali u glazbi. Na njihovu su se zanimljivom popisu djela našli već dobro poznati romantičarski skladatelji. Publici su se, a i nama, najviše svidjeli koncerti za klavir i harmoniku. Uz izvrsnu izvedbu pazinska je publika uživala u nesvakidašnjem doživljaju, koji je zasigurno obogatio i našu nastavu glazbene umjetnosti. Nekoliko dana kasnije, 15. rujna, prisustvovali smo još jednom koncertu, ali ovaj put nizozemskog solističkog violončelista Ernsta Reijsegera. Oduševio nas je svojom pristupačnošću, interakcijom s publikom, ali i onim najbitnijim – korištenjem različitih tehnika sviranja, poput udaraljki, kao novog izvora zvuka. Sam violončelist ima nevjerojatan, drugačiji pristup violončelu te je publici otkrio nove zvukove na njemu, što je bilo pravo osvježenje. Na popisu izvedenih djela nije se našla ni jedna klasična skladba, što je, dakako, bilo pomalo neobično, ali također i drugačije. Po završetku koncerta uspjeli smo „uhvatiti“ sliku s Ernstom i zahvaliti mu na pruženom glazbenom zadovoljstvu. Ovakvi su događaji pravo i veliko osvježenje u našem malom gradu i jedva čekamo prisustvovati nekim novim, sličnim, zanimljivim događajima.

U koncertima guštali: Dominik Rojnić, Ivano Flegar, Adrian Beletić
Tekst: G.B.

Obilježavanje Dana Istarske županije 26. rujna 2022. u našoj je školi započelo himnom Republike Hrvatske, a nakon nje, svečanom pjesmom Istarske županije "Krasna zemljo."
Pod redateljskom palicom profesorica Sandre Sloković i Sanje Depikolozvane voditeljica programa Agata Paro, učenica drugog razreda, pročitala je Proglas u kojem se poziva sav istarski narod da prvi put u svojoj povijesti uzme kormilo u svoje ruke, da se Istra priključi matici zemlji Hrvatskoj te da se ujedini sa svojom hrvatskom braćom i da više nikada i nikome ne daju Istru. Tako je 25. rujna 1943. u Pazinu donesena odluka da se sjedine Istra , Rijeka, Zadar i otoci s maticom zemljom hrvatskom.
Poslije zanimljivog i nadasve poučnog uvoda, riječ je preuzeo profesor Daniel Bogešić koji je govorio o Istri, njezinoj kulturi i životu istarskog naroda kroz njegovu burnu prošlost te pozvao učenike da se uključe u ovogodišnji projekt zavičajne nastave koji tematizira Istru i Istrane.
Nakon toga su učenice drugog razreda, Marija i Nina Brajković, kazivale stihove lirske pjesme "Iskopane beside" Tomislava Milohanića Slavića.
Marljivim i upornim radom s našim učenicima, odgajatelj David uspio je uvježbati plesne korake istarakog baluna koji su naši učenici u istarskim nošnjama s ponosom otplesali pred učenicima i djelatnicima Pazinskog kolegija. Za autentičnost baluna bile su nam potrebne tradicionalne istarske nošnje koje nam je ustupilo Folklorno društvo Cere: Paolo Grgorović i Ana Damijanić Grgorović.
Na kraju našeg druženja, uz riječi podrške i zahvale, obratio nam se ravnatelj vlč. Maksimilijan Ferlin te svih pozvao na tradicionalnu istarsku marendu.

  Nina Brajković, 2. b

 

Tjedan u kojem je Pazin bio domaćin Međunarodnom festivalu slikovnica iza nas je, a nama ostaju fotografije sa zanimljivih druženja u školskoj knjižnici i oko nje…
U utorak 13. rujna 2022. u školsku knjižnicu svratio je „Viktor Velikoglavi“, čija je autorica naša bivša učenica Ana Galant, a ilustratorica Branka Hollingsworth Nara.
Isti su dan naši učenici, s prof. Evom Bulić, svratili do pazinske Likovne galerije kako bi prisustvovali predavanju i radionici makedonske ilustracije na kojoj su ih umjetnici Sofija Semenpeeva-Trajanovska i Kristijan Jovanoski upoznali s procesom nastajanja slikovnice od ideje do tiska na primjeru slikovnice “Čarobno putovanje Prostora i Vremena”. Srijeda 14. rujna bila je dan za našeg starog gosta Marka Jovanovca koji je ilustrirao slikovnicu „Kako je Fran dobio psa“, koji je svratio zajedno s autorom teksta Zoranom Maljkovićem.
Uz naše su se učenike sa slikovnicama družile i prof. Orijana Paus i Željka Krpić uz knjižničarku Kristinu Varda.

foto: M. Cerovac i K.V.

  1. Prvi dan nastave i tjedni raspored sati
  2. SMJEŠTAJ UČENIKA U UČENIČKI DOM KOLEGIJA
  3. Program upoznavanja za učenike prvih razreda
  4. Verona 2022.